Kad bi svi ljudi na ulici, u komunikaciji sa drugima i uopšte, nosili zaštitne rukavice i maske, lakše bismo izašli nakraj sa koronavirusom, smatra Veljko Jovanović, 53-godišnji volonter Crvenog krsta Kotora, član odabrane grupe dobrovoljaca pod nazivom „Kotorsko srce“. Prije par dana sreli smo ga u apoteci u Dobroti, gdje je nabavljao sredstvo za dezinfekciju, i tada je obilazio teren sa paketima pomoći ugroženim osobama i porodicama. Toga dana imao je zadatak da podijeli sedam paketa. Svakoga dana desetak volontera obilaze teren od Krivošija do Grblja, noseći pomoć pojedinačno ljudima na kući prag, a kad su u pitanju romska naselja, odnesu pomoć odjednom, sa više auta, koliko stane.
– Idem svaki dan u kancelariju CK u Škaljarima oko 9 sati, tu se svi okupljamo, onda se napravi plan ko gdje ide, kome šta treba. Spiskovi stižu svakodnevno i onda tako nosimo pakete. Koristim svoj privatni kombi, dok mi Crveni krst nadoknađuje troškove goriva. Uglavnom se nosi hrana, lijekovi. Oni koji ne mogu da izađu, nazovu apoteku, dogovore se šta im treba, da se ne bi čekalo, da bi išlo brže i mi to preuzmemo uz zdravstvenu knjižicu naručioca, kome poslije to nosimo na kućnu adresu, objašnjava Veljko, koji je do skora bio zaposlen kao dispečer u jednom kotorskom taksi –preduzeću, koje je zbog mjera zaštite od širenja koronavirusa, sada zatvoreno. Tako je počeo da volontira pri Crvenom krstu Kotora.
– Ne radim od 19. marta, volontiram već 20 dana. Zamolio sam suprugu Lidiju, koja radi u Opštini Kotor, da me prijavi za volontere i evo me, svojim kombijem raznosim pakete sa hranom ljudima sa spiska Crvenog krsta. Sad je mnogo ljudi ostalo bez posla, tako da i njima nosimo pomoć, nisu to samo starije osobe. Mnogi su živjeli od dnevnica i problem je ako nemaju dvije dnevnice, a da ne pričamo o mjesec dana. Uglavnom, svako ko se prijavio, dobio je pomoć od Crvenog krsta. Iznenadim se kada vidim koliko ljudi ima potrebu za ovom vrstom pomoći, kaže Veljko koji ljudima dijeli i maske. Zbog svega ovoga, na kraju dana osjeća se dobro.
–Uvijek kad nešto uradim, osjećam se dobro, a to raspoloženje odnesem i kući. To je primjer i za moje sinove, od kojih je stariji na studijama u Beogradu. Treba pomoći ljudima u ovoj situaciji. Kad već nema sporta na televiziji i kad ne mogu da se bavim sportom, da igram tenis, eto, bar da budem od koristi zajednici, kaže volonter Jovanović.
M.D.Popović
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
